Vrag nosi Pradu

Kažeš da te ne zanimaju čistokrvni psi, njihov izgled i boja. Zalažeš se za udomljavanje i tvrdiš da su uzgajivači krivci za napuštene pse. No, zanimljivo mi je da se najbrže udome psi nalik nekoj pasmini.

Prije nekoliko tisuća godina ljudi su selekcijom uspjeli ‘stvoriti’ pasmine koje se razlikuju po svojim karakteristikama i primarnim nagonima, a time i veličinom i izgledom. Uzgajivači su pronašli pasmine koje se ‘uklapaju’ u njihove živote, zavoljeli ih i odlučili ih poboljšati daljnjom selekcijom, parenjem s boljim jedinkama i temeljitim zdravstvenim testiranjima. No, umiješali su se i oni koji su u tome vidjeli priliku za ‘laku lovu’. Baš kao što to biva u modnoj industriji, nakon uspješne kolekcije, stvaraju se jeftine kopije koje kasnije možemo vidjeti u robnim kućama. S ponosom ih oblačimo jer nalikuje na ‘original’ i podcjenjujemo, kritiziramo i umanjujemo vrijednost ljudi koji su utrošili svoje vrijeme, razmišljali o našoj ‘majici’, crtali, kalkulirali da bi tu majicu kupili za 20 kuna.

Isto to radimo i s uzgajivačima koji se trude kako bi stvorili zdravu, po svim standardima ‘kvalitetnu’ i po temperamentu dobru jedinku i osuđujemo ih zbog njihove velike zarade. A ne znamo da iza toga stoji veliki trud i ulaganje koje se ponekad ni ne isplati financijski. Već sve te zaljubljenike u pasminu – baca u dug.

U to se, još onda, umiješaju ‘robne kuće’ koje štence štancaju k’o na traci, a pse nalik nekoj pasmini prodaju za simboličnih 200 do 700 kuna, eto – da pokriju troškove. Pse, koji su samo nalik pasmini, koja vam se svidjela jer ste ju uočili na filmu, reklami, ambalaži nekog proizvoda, ili u kvartu, i tada vam se učinila kao nešto što bi vam savršeno pristajalo na svim instagram fotkama i profilnima. I pomislili ste, ‘ovi za 2000 eura’ su i onako samo marka kao i Dolce & Gabbana. To je izdrkavanje onih koji se osjećaju superiorniji, a učinit ćeš sve kako bi bio vlasnik jednog nalik takvog psa. Nažalost, u toj ‘robnoj kući’ ispaštaju oni štenci koji nisu ‘te sreće’ da izvuku izgled svog ‘D&G’ roditelja. Oni su ti koji postaju ‘uličari’, koje se napušta jer od njih ne mogu zaraditi ‘štanceri’, pa preko njihovih leđa zarađuju oni koji, opet, odgovornim uzgajivačima predbacivaju da su najveći krivci zbog napuštenih pasa.

Gdje se dogodio kratki spoj? U kojem trenutku smo se počeli igrati gluhog telefona?

Silno se zanimaš za izgled psa i njegovu ljepotu, pričaš o ljubavi koju ćeš mu pružiti… No, tek za nekih cca 500 kuna što možeš, eto, sad iskeširat. Pošto-poto ćeš u svoj život uvesti novo biće ne razmišljajući iz kakvih je uvjeta stiglo to štene. Što njegov (neodgovorni) uzgoj znači za one koji rade na poboljšanju pasmine i koji su ‘strašno skupi’ kad je u pitanju kupovina njihovog kućnog ljubimca? Nepromišljeno, al za jeftine pare naći ćeš si novu i privremenu zanimaciju, a onda ćeš ‘udariti’ priču ‘zaustavimo uzgoj’ misleći i da si sam jednom imao iskustva s nečim takvim.

Je li taj uzgajivač član Hrvatskog kinološkog saveza? Je li obavljen uzgojni pregled oba roditelja šteneta? Imaju li rodovnike? Jesu li štenci mikročipirani, cijepljeni i očišćeni od parazita? Je li vaše štene imalo veterinarsku knjižicu EU i rodovnice HKS-a?

Jeste se sreli s takvim uzgajivačem?

Oni kojima tvoja priča pogoduje poticat će te da nastaviš s tom propagandom jer smatraju da ne trebaš znati više, da ne zaslužuješ bolje, a tebi će se predstavljati pod krinkom ‘prijatelja životinja’.

A što biva sa psima o kojima je zapravo ovdje i riječ?

Nesavjesnom kupovinom ‘jeftinijeg šteneta’ dali ste podršku svakom neodgovornom uzgajivaču da nastavi sa svojim ‘poslom’ jer će mu se isplatiti ‘naštancavanje’ štenaca dok ga kuja služi. Lijepi će se prodat, ostali će završiti u jarku. A mi ćemo se nakon toga u medijima čuditi kako su ljudi bešćutni i kriviti druge za ono što smo i sami podržali. Još ćemo podsjetiti prijatelje i rodbinu da zbog toga ‘udome, ne kupuju’!

Zato ću citirati jednu pobornicu kampanje ‘udomi, ne kupuj’ voditeljicu skloništa Dumovec Tatjanu Zajec u pokušaju da doprem do vas:  “Životinje nisu predmeti, nego svjesna bića i članovi obitelji.”

Svi smo mi nečija djeca, pa tako i psi.

Kako bi se osjećali da vaše dijete nosi teret vaše sebičnosti? Biste li mogli živjeti s činjenicom da ste imali priliku utjecati na to, ali ste se odlučili na ‘jeftiniju’ metodu? Biste li onda povikali za nekim da je mučitelj životinja jer brine za svog psa, jer ga redovito kupa, uređuje, voli? Biste li i tad olako osuđivali uzgajivače koji žele zdrave i stabilne pse za sve nas?

I ja mislim da ne.

Zapamtimo, uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da ‘pročita’ svog ljubimca i da može misliti kao pas. A o svojim ljubimcima ćete više saznati samo ako se pravilno educirate o njima. Srećom, danas to možemo činiti dok pravimo ručak. Proučite stranice Hrvatskog kinološkog saveza ili udruge Indigo. Pitajte ih sve što vas zanima i, budite uvjereni, spremno i detaljno će vam dati odgovor na svako pitanje! Ne dopustite da vas strah od neznanja spriječi u edukaciji, jer možda ćete vi za dan ili dva, zahvaljujući novim znanjem, educirati nekoga u parku.

Stoga, radimo zajedno da se onih 29 registriranih hrvatskih skloništa lagano isprazne zauvijek. Nemojmo se zavaravati ‘dobrim ulovima’ čistokrvnih pasa bez papira. To ne postoji i nikad neće postojati kako vi to zamišljate. Prestanimo novce ostavljati u novčanicima ‘štancera’ i (‘neprofitnih’) udruga koje se zalažu za dobrobit pasa, a rade podijele u društvu.

Udomite ili kupite odgovorno.