You don’t know me

Razbolila sam se. Naravno, postoje razlozli kako sam došla do toga. Priča, reklo bi se. Paaaa, prošli tjedan sam se malo zaletila u vježbanju i hrabro sam izlazila nedovoljno obučeno iz teretane i odšetala bi do doma nekih petnaest minuta. Sjećate se prošlotjednog vremena? E, pa ja se sjećam! Šmrcavo, s nekom polutemperaturom koja me pretvara u zombija. Nikad nisam, do sada, promukla u ovolikoj dozi. Ali, to tako ide s okolnostima.

Sretno odem dva dana prije Božića do sunčane Dalmacije. Iz maglovitog i hladnog Zagreba. Napunim baterije – na suncu i svježem zraku. Uživam sa svojima nakon dugih dva tjedna otkako se nismo vidjeli! Treba sve nadoknaditi u četiri dana što sam tamo provela. U ponedjeljak popodne smo pošli iz Dalmacije, a ujutro sam trčala, u prirodi – na suncu. Može li bolje od toga?

Povratak me (u Zagreb) toliko šokirao da sam nadobudno obukla odjeću razmišljajući glavom iz Dalmacije.

Već šmrcava, kakva sam (u startu) otišla u Dalmaciju, šokom hladnoće u Zagrebu i mojoj dalmatinskom oblekicom samo sam pomogla da dođem do stadija – ej Ivana, blaga temperatura te čeka.

Ni to me nije spriječilo da se zaputim na trash party – u haljinici. Sjećate se, bolesna. I jako zimogrozna. A to, zaputila, se može podijeliti u nekoliko scena.

happy-friday-quotes-30

Prva je izlazak u haljinici, bolesna – i neizostavno, nabrijana!

Sljedeća je upoznavanje Žirafe (kafić u koji sam prvi put zakoračila, a jako puno sam čula o njemu). Naravno uz Vidu (#najboljasi #samojako) i Uršu. I zaključila sam da mi je najbolje piće za moje bolesno stanje – medica. Med, kužiš? A i mislila sam na konobara pa bi mu uštedila na hodanju počevši odma s četiri. Pa još četiri, i još četiri…Da ne dužim s nabrajanjem, znate kako to ide. A uz dobro društvo nisam ni osjetila koliko sam zapravo bila žedna. Stala sam na vrijeme, da odma kažem. Bilo se teško odvojiti od mjuze koju smo slušali na Enteru. Čim sam se odlučila da je pravi dan za trash, već sam znala da ću umrijeti dan iza. I to bi nas nekako dovelo do scene broj tri koja bi bila odlazak doma. Trash je bio jako daleko od mene.

I sve je bilo okej – dok se nisam ujutro probudila, bez glasa. Uspjela sam se, nekako, (uz tablete, Angal S i čaj) malo vratiti u život. Svejedno moram priznati, ‘dan nakon’ je bio uzbudljiv.

Nekoliko sati kasnije, jedem kiseli kupus sa sitno rezanim češnjakom i maslinovim uljem, posoljeno i popapreno. Sreća je što sam već toliko prehlađena da ne osjetim što jedem. Mislim si, zdravo je, pomoći će mi.

Možda to ne bi spomenila da nisam danas vodila razgovor upravo na temu češnjaka. Drago mi je što mnogi upravo jedu ovu kombinaciju za vrijeme prehlade.

Što da kažem, definitivno se bolje osjećam. Danas sam već na đumbirovom čaju s limunom. Ipak moram ozdraviti prije dočeka…

Čuvajte se prehlade, temperature, promuklosti,

iz kreveta te pozdravlja Novinarka na pauzi!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s