Fairytale of New York

Okej, možda sam malo preuranila s dozivanjem snijega. Ali vidite je kako je samo slatka! Advent je učinio svoje. Dijete u meni se naoružalo božićnim pjesmama, a psima u stanu nije jasno što ja to opet činim (plešem)! Možda vam jednom prilikom pokažem kako izgleda video zapis s božićnom glazbom kao pozadinom uz kompilaciju začuđenih psećih pogleda – upućenih meni. No, to sigurno nije danas!

Ima još do Božića, budite strpljivi.

Kao što sam i ja bila (strpljiva) na petosatnom putu iz Zagreba prema doma. Misli vodilje koje su mi pomogle da izdržim su bile: la familia, mace, Rocky, (koliko-toliko) toplije vrijeme, a i da ne zaboravim – auto. Kako to biva u javnom prijevozu, sjedni gdje stigneš, a tko je oko tebe određuje neka zločesta karma. Dok nisam izašla iz busa i udahnila taj dalmatinski zrak slušala sam, svima ‘drage’, imotske priče.

Srećom, imala sam super suputnicu, kolegicu novinarku koja se zaputila na svadbu. Ona je malo duže uživala u pričama javnog prijevoza od mene, no nadam se da joj to nije ubilo nadu u čovječanstvo.

Sretna što sam napokon izašla iz busa i zagrlila svoje, vaša Novinarka na pauzi prešla je u mode: evo me doma!

Potpuno drugi ritam i bolje sam odma! Možeš iz Dalmacije, al ona ne ide nigdje iz tebe. Kako bi Mišo rekao, u oku mi je. Ja sam u očima imala leće spremna na sve izazove iza volana, nažalost, moram još sazrijeti za Dalmaciju u mom oku! Polako, stignem sve.

I kako TBF nastavlja dalje, na materinoj spiiiiiziiii… Nije nam dugo trebalo za organizaciju jednog adventskog roštilja koji je izvukao osmijeh na lice sveprisutnih (čitajte: ušutkao na kratko brbljave i glasne dalmatince). Moram pohvaliti Oca i Majku na svim pripremama, a i mačke Kasalo i Rockyja koji su znali svoje granice i držali ih se.

Doma je dozvoljeno sve, tješila sam se dok sam jela kiflice znajući da mi je ovo sad već šesti dan kršenja režima prehrane. Za sve sam ‘okrivila’ Majku koja ih je pekla i čvrsto sam odlučila, dok sam prinosila sljedeću kiflicu ustima, da krećem u teretanu čim kročim u Zagreb.

Ohrabrena mislima o teretani, više se nisam zamarala prehranom već sam se fokusirala na znakove i semafore u ulozi vozača u svakoj pruženoj prilici. U par navrata smo nepredviđeno produžili naše vožnje i istraživali okolna sela (koja definitivno trebate posjetiti! #Drniš #centarsvita)

Brdoviti naš mali grad, natjerao me na tjelovježbu u druženju s Rockyjem na kamenom putu do Mlinice koji smo ‘ko iz šale’ prešli. Povratak nas je poslužio kako bi usputno (zapuhano) prokomentirali lijepo uređene stepenice kojih je, začudo, bilo više nego na putu dolje.

Doma nas je spremno dočekala šalica kave koja u društvu obitelji Kasalo ne može proći bez smijeha. Šalica po šalica, dođe vrijeme i za nešto drugo. img_8467

A kako to biva, sve što je dobro – kratko traje. Tako je moj posjet doma završio, u mojoj glavi, prije nego priča Imoćana u busu. Ali sam s prvim treningom Pumpa započela poglavlje s teretanom.

Ostanite mi dobro, držite se svojih (prehrambenih) režima u ovo primamljivo i lukavo razdoblje godine.

Pozdravlja vas,

Novinarka na pauzi!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s